DijasporaVijesti

Evropska komisija protiv rasizma i netolerancije Vijeća Evrope proglasila češkog predsjednika Miloša Zemana islamofobom

Češki predsjednik Miloš Zeman ovih je dana izazvao pažnju javnosti u regiji, optužujući BiH da bi zbog nacionalnog sastava mogla postati evropska baza terorista. Ova skandalozna optužba izazvala je burne reakcije u našoj zemlji. Mediji u BiH nisu posvetili posebnu pažnju liku i djelu predsjednika Miloša Zemana.

On je jedan od najkontroverznijih lidera u Evropi. Pored čudnih stavova u drugim oblastima, Zeman je poznat po izrazitoj mržnji prema muslimanima i islamu. Evropska komisija protiv rasizma i netolerancije Vijeća Evrope je prije dvije godine proglasila Miloša Zemana velikim islamofobom i rasistom. Njegov odgovor na spomenute optužbe bio je šokantan. On je poručio članovima Evropske komisije za rasizam i netoleranciju da im želi da im muslimani jednog dana ne odsjeku glave.

Mržnju prema islamu Miloš Zeman je usvojio od američkog islamofoba Billa Warnera. Riječ je o antislamskom aktivisti, čovjeku koji je napisao desetine knjiga protiv islama. Miloš Zeman je toliko opčinjen njegovim stavovima da mu je lično organizirao konferenciju u Češkoj i pozvao ga da osnuje svjetsku organizaciju sa sjedištem u Čekoj, a koja će se baviti islamom.

Zahvaljujući antiislamskom djelovanju Billa Warnera i drugih islamofoba, češki predsjednik i njegovi istomišljenici usvojili su stav po kojem se muslimani trebaju odreći islama ako žele mirno živjeti u Evropi. U nastavku prenosimo otvoreno pismo češkog analitičara Petra Žantovskýa američkom islamofobu Billu Warneru.

FOTO: Bill Warner izražava zadovoljstvo što je svrstan na listu islamofoba zajedno sa predsjednikom Milošom Zemanom

Ko želi da mirno živi u Evropi mora prestati biti musliman

Češki analitičar Petr Žantovský piše otvoreno pismo Billu Warneru, osnivaču Centra za proučavanje političkog islama, i zahvaljuje mu za njegov realističan pogled i diferenciranje islama i islamizma u svojoj knjizi Sharia Law for Non-Muslims.

„Uvaženi doktore, do ruke mi je došla vaša kratka, ali vrlo korisna knjiga Sharia Law for Non-Muslims, koja je nedavno objavljena na češkom jeziku. To je prvi, ali ne i jedini motiv što vam pišem. Znam da ste studirali fiziku i matematiku, stoga je razumno pretpostaviti da imate tendenciju da stvari posmatrate bez ikakvih emocija. I zato što poštujem naučnike koji se bave egzaktnim naukama, a sam nisam mogao da se istaknem na tom polju, imam još veće poštovanje za vašu odluku da se ne bavite samo brojevima i apstraktnim temama, nego i realnošću. Vi ste osnivač i direktor organizacije pod nazivom Centar za proučavanje političkog islama (Center for the Study of Political Islam – UISP) posredstvom kojeg publicirate teme koje nam pomažu da lakše razumijemo događaje u sadašnjosti, i to ne samo u kontekstu migracijskih aktivnosti, nego općenito – o eri koju je prof. Huntington jednom nazvao „sukobom civilizacija”.

Mislim da ste Huntingtonove teze objasnili s većom preciznošću. Vi ne govorite o činjenici da postoji konflikt amorfnih kulturno-civilizacijskih trendova,  vi pišete o sukobu između dva načina života koji su nespojivi. A to je novo, barem u onoj mjeri u kojoj se može objektivno i iskreno govoriti.

Ono zbog čega me najviše impresionira vaša knjiga je sama njezina osnovna teza koja glasi: Nije moguće spojiti islam kao religiju i islamizam, ondosno, kako ga vi nazivate „politički islam” i definirate kao praktičan politički stil naslonjen na određenu pravnu regulativu.

Pišete, i to je točno, da je islam kao vjera privatna stvar pojedinca i to je stvar koja zaslužuje poštovanje i toleranciju, dok je islamizam (politički islam) skup smjernica i agitacija usmjerenih na kolektiv, na masu. Jako mi je drago da je neko konačno počeo diferencirati te dvije stvari.

Naš trenutni problem u raspravama o rješenjima za migracijski val koji dovodi sve veći broj muslimana u Europu, leži u činjenici da i pristalice i protivnici prihvatanja izbjeglica imaju pogrešan rezon, iako iz različitih razloga. Za protivnika migracija je stvar prilično jednostavna: „Vi ste muslimani i zato ste potencijalni rizik. Vi ne dijelite našu vjeru (ili naš ateizam), i zato vas ne razumijemo niti vam vjerujemo.“ To je gotovo jednako glupo kao i mišljenje fanatičnih pristalica migracije, koji migrante dočekuju s natpisima „Welcome refugees“, a koji kažu: „Vjera je privatna stvar za svakoga, te stoga ne možemo istjerati muslimane samo zato što vjeruju različito od nas.“, a suptilno prikrivaju činjenicu da izbjeglice ne dolaze zbog svoje vjere, nego njene političke refleksije.

Dakle, veliko i spontano protivljenje imigrantima muslimanima se temelji na strahu, ne od strane religije, nego od iskustva islamizma, koji vi, doktore, nazivate „političkim islamom”, a koji se vodi isključivo kur’anskim smjernicama (a Kur’an čini manje od petine cijelog opsega islama). Politički islam se uglavnom rukovodi pravnim sistemom šerijata, koji definira i diktira odgovare muslimanima kako se ponašati prema nemuslimanima, ženama, itd. Ovo je neslaganje na kulturnim, a ne na vjerskim osnovama. To je neslaganje u pogledu civilne i političke prakse. Nemoguće je vladati se po šerijatskom zakonu i, istovremeno, se pridržavati evropskih pravnih normi. Musliman je dužan slijediti šerijatske zakone, a iz toga slijedi da mu je de facto zabranjeno poštivati ​druge ​zakone. Danas neki dalekovidni evropski političari kažu da su dobrodošli samo oni stranci koji će poštivati ​​lokalni pravni sistem, što znači da će oni koji žele mirno sudjelovati u životu Europe morati prestati da se vladaju po zakonu šerijata, i to na sljedeći način: oni će morati prestati biti muslimani.

Ili će to pitanje morati riješiti sami muslimani odvajajući vjerski od političkog dijela islama, tako da prvi mogu prakticirati, a drugi će odbaciti, čak i na način da iznesu nova tumačenja kazni koje su do sada za njih bile svete i neupitne.

Zagovornici prihvatanja migracija „bez uslova” kažu kako s nama već desetljećima bez problema žive desetine hiljada Vijetnamaca, Ukrajinaca i drugih stranaca. Naravno, ali oni (budisti ili pravoslavni) ne moraju riješiti sukob između religijskih ideja i političke prakse njihove denominacije. To je do muslimana, oni moraju donijeti takve odluke, a do nas je kako ćemo se postaviti prema tome.

Hvala vam, dr Warner, jer je vaš rad mnogima od nas omogućio da ovo pitanje pogleda realno, bez predrasuda.“

saff.ba

Related Articles

Close