KAKO JE NAŠ DŽEMAL BIJEDIĆ ISMIJAVAO BORISAVA JOVIĆA, VELISKOSRPSKOG METUZALEMA: “E, moj Boro, ja mislio da si ti LAV, a ti najobičniji AV!”

Borisav Jović (90), jedan od posljednjih živih političara iz velikosrpske plejade sa kojima je Slobodan Milošević prije 30-ak godina krenuo u prekrajanje Jugoslavije uz pomoć Jugoslovenske narodne armije, policije, paravojnih formacija…

Jović je pogotovo nakon dolaska na vlast Aleksandra Vučića postao nezaobilazan sugovornik režimskih medija i najagresivniji revizionist jugoslovenske, komunističke prošlosti. Niko, pa ni oni koji su u njoj proganjani, zatvarani, o bivšoj zajedničkoj državi danas ne govore sa toliko otrova, bijesa i optužbi kao on koji je u toj zemlji obavljao sve najvažnije funkcije, državne, privredne, diplomatske i koji je na koncu kao ključni čovjek u krnjem Predsjedništvu SFRJ bio njen grobar.

U svoj knjizi “Kako su Srbi izgubili 20. vijek” Jović objašnjava da su Srbi bili prevareni u obje Jugoslavije, a da je cilj komunističke Jugoslavije, a pogotovo njenog lidera Josipa Broza Tita bilo uništavanje srpskog naroda.

“Sve je rađeno od srne Josipa Broza i Edvarda Kardelja”, rekao je Jović u nedavnom inervjuu jednoj srpskoj televiziji.

“Jedan čovjek je vladao 40 godina Jugoslavijom, da li mislite da bi Jugoslavija mogla da ide ka rasturanju a da on to nije želio”, objasnio je Jović, šef “četveročlane bande” koja se predstavljala kao Predsjednišvo SFRJ uoči i tokom raspada zemlje. Za njega je Slobodan Milošević “bio istorijska ličnost, koja je pravila greške, branio je interese srpskog naroda kako je znao i umio, ali su greške doprinele da srpski narod još više izgubi”.

Borisav Jović je, kako rekosmo, jedan od posljednjih dinosaurusa nekadašnje jugoslovenske komunističke elite. Po zanimanju ekonomista radio je 60-ih godina u Srbiji i Bosni i Hercegovini, u Zvorniku. Počekom sedamdesetih godina prošlog vijeka postao je član Saveznog izvršnog vijeća, na čijem je čelu u to vrijeme bio Džemal Bijedić. Jedan od Bijedićevih tadašnji suradnika govorio je prije nekoliko godina uredniku “SB”-a kako je u tom periodu Jović bio običan komunisitički aparatčik kojeg je u visoku politiku uvukao Dragoslav Draža Marković, najmoćniji srpski političar tog doba.

“Bilo je to vrijeme nakon donošenja Ustava iz 1974. protiv kojeg je bio najveći dio rukovodstva Srbije. Oni su se teško mirili sa ravnopravnošću Bosne i Hercegovine u jugoslovenskoj federaciji, a Džema Bijedić na čelu Savezne Vlade im je bio trn u oku. No, znali su da Džema uživa veliko povjerenje Josipa Broza Tita i izbjegavali su otvorene sukobe sa njim”, kaže ovaj neposredni svjedok i poznavatelj tadašnjih prilika.

On nam je otkrio i kako su u jugosloevenskom, posebno srbijanskom državnom vrhu postojali veliki otpori pomoći koju je Savezna vlada početkom 70-ih davala za obnovu Banja Luke nakon katastrofalnog zemljotresa koji ju je totalno uništio 1969.godine

“Cijela BiH je tada ustala da obnovi Banja Luku, ali ipak mislim da je najistrajniji u tome bio Džema Bijedić, koji je nekoliko dana nakon zemljotresa u Banja Luku doveo Tita koji je podržao sve što je od njega tražilo rukovdstvo Banja Luke i BiH. Pitanje je kako bi Banja Luka danas izgledala da je ona bila tretirana kao samo kao “srpski ineres”.

Naš sugovornik koji je bio jedan od prvih suradnika Džemala Bijedića, prisjeća se da je Borisav Jović, poput svih sličnih karijerista na sjednicama Vlade Jugoslavije bio manji od makovog zrna, lojalan predsjedniku SIV-a.

“Jednom je Džema tražio od Jovića da obavi neki posao i obratio mu se: ‘Borislave, tebe zadužujem da to uradiš”, našta se Jović plašljivo usprotivio. “Druže Džemale, ja nisam Borislav, moje ime je Borisav”.

Na to se, tvrdi naš sugovornik, Džemal Bijedić okrenuo prema njemu i rekao. “E, jebo ga ti , ja mislio da si ti LAV, a ti si najobičniji AV”, kazao je Bijedić na šta su svi članovi Savezne vlade zagrcnuli od smijeha.

“Zašto Borisav Jovič tada, među ljudima koji su stvarali Jugoslaviju nije imao petlje reći ovo što sada brblja, laže, podmeće, konstruiše? Nego je tada kao lojalni potrčko napredovao, prilično nezasluženo, čini mi se da je nakon SIV-a otišao za ambasadora u Italiji. Danas blati ljude kojima nije bio ni do gležanja”, tvrdi za “SB” bivši član Saveznog izvršnog vijeća koji je bio nerazdvojan sa Džemalom Bijedićem sve do njegove tragične pogibije 1977. godine.

(S.B.)